Naša nas djela prate poput sjene, po njima nas ljudi prepoznaju, ona će nas pratiti i nakon naše smrti. Zakoračili smo u Novu 2024. godinu, neki vatrometom i petardama, pretrpanim trpezama i preglasnom muzikom, neki pak u tami svojih potleušica, bez struje i grijanja, bez stola i stolica, sami, uz ostatke konzervi i ručka iz pučkih kuhinja. Možda se netko i upita zašto Bog tu nepravdu dopušta, ne spoznajući da On u svojoj ljubavi za čovjeka nema u tome nikakve niti krivnje niti odgovornosti. One su isključivo produkt egoizma i pohlepe čovjeka. Oni pak, koji se ne povode za vlastitim interesima već slijede Božje te sve čine na korist drugih, oni su svjesni nemoćnika i nevoljnika koji traže pomoć a često ne dobiju niti onu najosnovniju pomoć i zaštitu...

Dragi volonteri, korisnici, suradnici, prijatelji i podupiratelji „Kapi dobrote“! Na Božić slavimo Božje nastanjenje među ljudima u Isusu Kristu, koji je postao pravim čovjekom a da nije prestao biti pravim Sinom Božjim. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka đođe na svijet.

Na takav način i Bog nam se objavljuje. Kao što se mi ljudi očitujemo onime što činimo i govorimo, tako se i Bog u povijesti spasenja objavljivao djelima i riječima. Najprije se objavio stvaranjem svemira, zemlje, svih živih vrsta i čovjeka kao krune stvorenja. Zatim se očitovao svojom riječju po starozavjetnim piscima povijesnih, proročkih, pjesničkih i mudrosnih knjiga. Oni koji su povjerovali njegovoj riječi postali su djeca Božja...

Kroz svoj rad s korisnicima, susrela sam se sa raznim izazovima. Susretala sam patnju u čovjeku, ostavljenost, iznemoglost i nemoć. Susretala sam drhtave ruke i umorna lica na kojima bi se ipak pronašao osmijeh kada bi netko pitao za njih i uputio im lijepu riječ. U dubini njihovih očiju, vidjela bi se sva težina životnog puta, a opet bi zasjale kad bi ugledale prijateljski raspoloženo lice spremno pomoći. Svaka bora na njihovom licu, mogla je ispričati svoju priču, samo njima znanu, koja je ostavila svoj trag. Iako je njihovo tijelo s godinama oslabilo i donijelo određene promjene, njihovo srce i dalje je čeznulo za ljubavlju, primjećivanjem i prihvaćanjem.
Nedavno sam tako na terenu susrela korisnika koji živi sam i u nehigijenskim uvjetima, nedostojnih čovjeka...

Godišnjicu smrti patera Antuna Cveka obilježili smo molitvom i polaganjem cvijeća i svijeća na njegov grob te misom zadušnicom koju je predvodio pater Stjepan Fridl uz koncelebraciju patera Mije Nikića. Misno slavlje uveličali su pjesmom članovi zborova iz više zagrebačkih župa.
Uslijedio je domjenak na kojem smo se prisjetili detalja iz života i rada patera Cveka, svećenika i čovjeka, poniznog slugu Božjega, koji je svoj život posvetio brizi za najpotrebitije.
Hvala dragi pater Antun za svu ljubav i dobrotu!

Povodom četvrte godišnjice smrti patera Antuna Cveka, Katolička udruga Kap dobrote i Zaklada biskup Josip Lang organiziraju polaganje cvijeća i svijeća na njegov grob, 29.05. u 15.30, a u 17 sati biti će služena misa zadušnica u crkvi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu.

Pater Antun Cvek preminuo je 28. svibnja 2019. godine u 86. godini života. Sjećamo ga se s pijetetom i zahvalnošću za njegovo predanje socijalnom apostolatu u nesebičnoj brizi za siromašne, stare, bolesne i napuštene, za ponizno služenje najpotrebnijima u ljubavi prema svakom čovjeku i vjeri u Gospodina.

Dragi bolesni i nemoćni! Sve Vas pozdravljam: Hvaljen Isus i Marija!

ISUS JE USKRSNUO ALELUJA!

Uskrs je jedna od glavnih i temeljnih istina naše kršćanske vjere i zato će sv. Pavao reći u svojoj poslanici:Ako Krist nije uskrsnuo uzaludna je naša vjera.
Uskrs je konačan cilj cijelog našeg života, no do Uskrsa se dolazi jedino preko kalvarije, odnosno križnog puta. Taj je put uzak i trnovit, ali drugog puta nema. Njime je prošao i Isus potvrdivši njegovu vrijednost vlastitim životom.
Na tom teškom i mukotrpnom putu umaramo se i zato nas Isus poziva: Dođite svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti i okrijepiti.
Jedino u njegovu srcu možemo pronaći istinsku utjehu i odmor, no čovjek koji je ranjen istinskim grijehom često posrće i pada i tu mu pomaže Božja milost...

Završilo je milosno korizmeno vrijeme i naš socijalni križni put. Zajedno s korisnicima,
štićenicima i osobljem socijalnih ustanova, klanjali smo se Kristu razmatrajući Njegovu
muku i smrt, s molbom da uzmognemo postojano ljubiti svakog čovjeka a osobito one kojima je potrebna naša pomoć i ljubav. Svaki susret s bolesnicima i nemoćnicima bio je dirljivo svjedočanstvo koliko je malo potrebno da spoznaju radost i barem na trenutak zaborave svoju bol. Njima je najveća utjeha i lijek prisutnost čovjeka pokraj njih, malo darovanog vremena, topla riječ i brižan dodir. Radost i zahvalnost koju su nam iskazali neizmjerno je bogatstvo i poticaj da ne posustajemo u brizi prema najpotrebitijima.
Mnogo je ljudi dobra srca koji prepoznaju rad Kapi dobrote i svesrdno nam pomažu u
ostvare...

Već dvadeset i jednu godinu “Kap dobrote” u korizmi organizira “Socijalni križni put” u socijalnim ustanovama. Ove godine tijekom pet petak posjetiti ćemo domove za stare i nemoćne Crnatkova i Medveščak te domove za psihički bolesne odrasle osobe Bidružica, Mirkovec i Lobor. U svakoj ustanovi, zajedno s korisnicima i osobljem, naši volonteri, zaposlenici i duhovnik Udruge pater Zdravko Jelušić moliti će Socijalni križni put koji je napisao pater Antun Cvek. Uz molitveni dio križnog puta čitaju se i razmatranja u kojima uz Krista posebno mjesto imaju patnici i siromasi što trpe napušteni od svih, potrebiti naše pomoći i ljubavi. To je prilika da barem nakratko ponesemo teret njihovog križa boli i nemoći, često još težeg zbog ljudske obijesti, prijetvornosti, krutosti, zbog onih koji pokraj njih prolaze kao da ne postoje. Nije lako pogledati njihove oči u kojima se vidi nesnosna bol koju podnose vapijući za ljudskom prisutnošću i toplinom, no ipak je svaki taj susret veliki dar jer u njima susrećemo Krista. Zbog same Ljubavi Božje koja nam se daruje dužni smo biti uz njih i pokazati im da su vrijedni naše pažnje, brige i ljubavi.

U svem sjaju okićenih ulica i trgova, blještavilu izloga, poklona, prepunih bogatih trpeza i preglasne muzike, tiho i neprimjetno svjetovnom oku i srcu, žive naši siromašni, bolesni, stari, napušteni, nemoćni i zaboravljeni. Djeca Božja, jednako od Boga ljubljena jer On ljubi neizmjerno. Možemo li bolje pripremiti svoje srce da bude kolijevkom malenom Božiću do uzvratiti iskrenom ljubavlju prema Njemu i svakom čovjeku, a osobito najranjivijima, najpotrebitijima. Nema tog bogatstva koje može zamijeniti prisutnost drugih ljudi u čovjekovu životu niti radost susreta. Nakon tri godine raznih zapreka, organizirali smo božićno druženje duhovnika, volontera, zaposlenika, podupiratelja i korisnika Kapi dobrote u domu sestara Majke Terezije...

Uistinu, Božić je najljepše vrijeme u godini koje sve nekako ispuni pozitivnom atmosferom, jedni druge daruju, u našoj okolini ima raznolikog nakita, borova, sve je u sjaju lampica i posvuda se udiše zrak radosti i mira. Božić je vrijeme obitelji, darivanja, ali za vas stare, bolesne i nemoćne nije tako. U ovom periodu mnogi od vas osjećaju se loše, pritišću vas razni tereti kao što su bol,bespomoćnost, samoća i slično. Sigurno da se mnogi od vas sjećaju prošlih vremena kada ste slavili Božić drugačije nego sada. Tada ste bili mladi, okruženi vama dragim ljudima. Vjerujem da za mnoge Božiće koje ste slavili možete reći da je to najljepše vrijeme u godini, a sada kada ste sami, bolesni i nemoćni nije to lako  reći...