Zadovoljstvo je u Kapi dobrote što će zima proteći, a drva je bilo i biti će do kraja zime dovoljno. Tako su naši štićenici imali toplu i ovu zimu uz svoje peći i uz svoje dragovoljce (volontere). Budući im nedostaje hrane uslijed nedovoljne brige odgovornih, za one koji ne mogu dovoljno hrane priskrbiti, i za ovaj mjesec su im paketi hrane uglavnom već podijeljeni.
Pater Cvek
Antun Cvek, svećenik Družbe Isusove, veliki dobrotvor i prijatelj - starih, bolesnih i nemoćnih, dobri duh Zagreba kako ga često nazivaju, rođen je u Bizeku, 10. veljače 1934. godine, gdje je završio prva četiri, dok druga četiri razreda osnovne škole završava u Vrapču. Potom upisuje Školu učenika u privredi, gdje izučava zanat za autolimara. Naknadno uz rad u ZET-u upisuje i završava i srednju ekonomsku školu.
Saznaj višeViči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove. Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: “Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?“ Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i čut će vam se glas u visini! Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi?
Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda:
Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.
Tada će sinuti poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: „Evo me!“ Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati, Jahve će te vodit bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. I ti ćeš gradit na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena.