Dragi bolesnici, invalidi i nemoćnici, sve vas pozdravljam našim kršćanskim pozdravom, Hvaljen Isus i Marija!
Brzo i iznenada našli smo se u korizmenom vremenu, koje nas upućuje na pokoru, molitvu i obraćenje. Isus nas posebno na to potiče kada govori: „Obratite se i vjerujte Evanđelju“! Obraćenje znači jedan dublji zahvat u našem duhovnom životu, kroz molitvu i djela ljubavi. Vi bolesnici, na poseban način svojim životom i križem sudjelujete u korizmi. Obraćenje je stalni proces našeg života, jer smo smrtno ranjeni iskonskim grijehom, i radi te ranjenosti uvijek iznova padamo po našim grijesima, i poradi takvog grešnog stanja gubimo pravo na nebo. Dakle, križ, pokora, priznanje naše grešnosti, naš životni križni put je stalni proces našeg života.
Svima nam je proći kroz korizmu našeg života, a Isus sam nam je pokazao put i smisao tog istog puta. Čovjeku je teško shvatiti, a još teže prihvatiti taj smisao teškog korizmenog puta ako nema vjere. Samo čovjek vjere, koji ne pripada ovom svijetu, koji istina živi u njemu, ali ne živi za njega, koji je samo putnik, na putu prema konačnom i vječnom životu. Sigurno da oni koji žive samo za ovaj svijet ne mogu shvatiti smisao korizme, i njenog samoodricanja i pokorničkog života. Čak i mi kršćani ne možemo shvatiti u potpunosti, ali samo Isusov život, u kojem je prihvatio 40 dana takvog života, daje nam odgovore na sve ono što mi ne razumijemo: da je On kao pravi Bog postao čovjekom i prihvatio križni put sve do Golgote. I na taj način otkupio svijet. Dakle, On nam nije samo riječima navijestio spasenje, nego je to i posvjedočio svojim životom i smrću na križu. Stoga ako je On prihvatio križ i dao nam primjer da je u križu život i spasenje, preostajemo nam jedino da i mi prihvatimo svoj križ. I nosimo ga sve do Golgote. Isus nikoga ne oslobađa križa, ali daje milost i snagu da ga možemo nositi. Ako taj svoj križ s vjerom prihvatimo, nećemo se više morati pitati zašto, ili što sam skrivio da moram trpjeti.
Sigurno da ima teških životnih križeva i velikih patnja, naročito kod bolesnika koji mjesecima i godinama nepokretni leže, i ne mogu više iz kreveta, ni iz sobe, da dohvate ovaj svijet. Zato se Isus posebno poistovjećuje sa svakim bolesnikom kad govori: „Što god učinite jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.“ Ili „bio sam bolestan, i pohodili ste me“.
Neka te Isusove riječi budu velika utjeha svakom bolesniku, a najozbiljnija opomena svim mladima i zdravima da suosjećaju sa svakim bolesnikom, i da im pružaju svoju pomoć i ljubav, koliko najviše mogu, jer po toj ljubavi i dobroti bit ćemo suđeni. Ova naša ljubav i dobrota neka prati sve naše bolesnike i patnike.
Uvijek odani u Kristu
Pismo je i objavljeno na: www.zajednica-krscanske-ljubavi.com
Svjetski dan bolesnika, 11. veljače, je dan kada se poziva čitavi svijet na ljubav prema bolesnicima i svim nemoćnicima koji su potrebni naše pomoći i ljubavi. Istina, Isus je ljubio sve ljude, ali ipak posebnu pažnju i ljubav pružao je bolesnicima.
Dakle, ta poruka svjetskog dana bolesnika nije samo od ljudi već i od samog Isusa, i prema tome nitko nije slobodan od te obaveze ljubavi i pomoći bolesnicima. Isus nam poručuje da je došao da siromasima navijestiti blagu vijest, a nisu li najveći siromasi oni koji su izgubili zdravlje, što je najveće bogatstvo ovog svijeta. Svoju ljubav i dobrotu Isus je pokazao i potvrdio kad je ozdravio svakog bolesnika koji ga je molio za ozdravljenje. On je liječio i dušu i tijelo čovjeka. Nije ga smetala ni nezahvalnost pojedinih bolesnika, kao što je bio slučaj kod onih 10 gubavaca, od kojih je samo jedan došao zahvaliti. Isus ga je samo pitao zar se jedini on očistio, i gdje su ostala devetorica. Samo stranac Samaritanac je došao zahvaliti i dati slavu Bogu.
Posebno je bio dirnut vjerom uzetoga kojeg su spustili da ozdravi, i kazao: »Otpuštaju ti se grijesi, ustani, uzmi svoju postelju i idi kući.«
Isus je masovno ozdravljao bolesnike. Kada bi se čulo da je došao u koji grad ili mjesto odmah bi na trgove iznosili bolesnike i nemoćne da ih ozdravi.
Za bolesnike koji su željeli ozdraviti postojao je samo jedan uvjet, vjera. »Ako vjeruješ, ozdravit ćeš!« Nad vjerom rimskog satnika i sam je Isus bio zadivljen. Kada ga je satnik molio da mu ozdravi slugu, Isus mu je odgovorio da će doći, a taj poganin ponizno odgovori: »Nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će sluga moj.« Tada Isus reče onima koji su išli za njim: »Ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere.« Toliko su značajne riječi tog satnika da ih Crkva i danas uzima za najsvečaniji trenutak, neposredno pred primanje pričesti.
Ozdravljenja nije obavljao samo rutinski, nego s puno suosjećanja i ljubavi. Sjetimo se onog slučaja kada se susreo sa sprovodnom povorkom mladića jedinca, i s njegovom majkom udovicom, kada je zaustavio sprovod i pristupio onima koji su nosili tijelo pokojnika i glasno rekao: »Mladiću ustani!« Mrtvac ustane i On ga dade njegovoj majci.
Koliko je imao samo nježnosti, sućuti i ljubavi pred Lazarovim grobom, kad je zaplakao prije nego je rekao Lazaru da iziđe. Prisutni su to osjetili kada su rekli: »Gle kako ga je ljubio.« Samo u ovih nekoliko slučajeva se vidi koliko je imao ljubavi i suosjećanja s onima kojima je pomagao.
Našu dužnost i odgovornost prema bolesnicima može se vidjeti iz 25 poglavlja Matejeva evanđelja, kada govori: Bio sam bolestan i pohodiste me, ili bio sam bolestan i niste me pohodili. Isus se osobno poistovjećuje sa svakim bolesnikom kada kaže: »Što god učinite jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.« To je Isusov kriterij po kojem ćemo biti suđeni.
Uvijek odani u Kristu
Pismo je objavljeno i na: www.zajednica-krscanske-ljubavi.com