Otišao je tiho, izmiren s Bogom i ljudima. Naš pater Zdravko Jelušić kaže da taj posebni i mili pogled kojim ga je gledao taj naš brat, naš korisnik, nikada neće zaboraviti.
Bitka je dobivena zahvaljujući Bogu, dr. Vinku Jurkoviću i kapljici…dobrote, jer otišao je kao Čovjek, kao dijete Božje . Tih nekoliko kapi ljubavi …koje su nakapale to izmučeno tijelo i dušu, na zemlji i nebu postadoše i ovaj put zagledanom ljudskom oku veće od svih oceana i palaca, svih parlamenata i sabora…u kojima ne bi ljubavi za brata u nevolji…Najvećoj nevolji koju je vidio dobri lječnik koji nevolje gleda punih 30 godina.