Dragi bolesnici, invalidi i nemoćnici, sve vas pozdravljam našim lijepim kršćanskim pozdravom Hvaljen Isus i Marija!
Božić je jedan od najvećih kršćanskih blagdana. U kršćanskoj tradiciji Božić je dan kada se slavi rođenje Isusa, Sina Božjeg. To je dan mira, veselja, dobrote, poniznosti, skromnosti i suosjećanja s bližnjima. Sam Bog dolazi na ovu zemlju, kako bi uspostavio novi red života na ovoj zemlji. Htio nam je biti toliko bliz da je čak “sišao s nebesa i rodio se od Marije Djevice”. I upravo ćemo to otajstvo slaviti sljedećih dana.
Mi danas živimo u teškim i turbulentnim vremenima, gdje svatko vodi bitku na svome “životnom frontu”. Životne okolnosti nas pritišću pa često puta mislimo kako nema izlaza i rješenja. Ako se zaustavimo i uživimo u događaj, kad je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom koji će biti spasitelj i otkupitelj ljudskoga roda. Možemo primijetiti da ni Marija nije bila bez problema niti straha. Anđelov ”Ne boj se Marijo” samo malo daje naslutiti što se događalo u njezinoj nutrini. Njezino pitanje ”Kako će to biti kad muža ne poznajem” otkriva samo donekle njezinu unutarnju tjeskobu. No Marija u trenutku navještanja vjeruje te svjesno i slobodno prihvaća Božji izbor i pristaje na Njegovu ponudu. Riječima: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj” (Lk 1, 38) u toj vjeri Bogu se potpuno posvećuje i stavlja na raspolaganje. Marija je nazvana blaženom jer je povjerovala i jer vjeruje svaki dan posred životnih kušnja.
U čitanjima koje slušamo ovih dana otkrivamo koliko se Bog zalaže za čovjeka, On izvršava svoja obećanja i vjeran je čovjeku. Tako je Abraham svjedok te Božje vjernosti. Usprkos starosti Abrahama i njegove žene Sare rodio im se sin Izak. To je jedan od primjera koji pokazuje da Bog ne kasni i da On poznaje drukčije kategorije vremena. Božja vjernost pobjeđuje našu dob, starost i umiranje. Na tu Božju vjernost Abraham odgovara poslušnošću i spremnošću krenuti u nepoznato. Također i Sara odgovara na Božju vjernost svojom vjerom. I tako od njih dvoje, premda u starosti, Bog izvodi mnoštvo, izabrani narod. Isto tako svjedoci Božje vjernosti bili su starac Šimun i proročica Ana. Pred njihovim očima Bog ispunja obećanje da će vidjeti Mesiju. Upravo tako svatko od nas treba vjerovati Božjem obećanju te mu odgovoriti poslušnošću i spremnošću. Tako su Isusovi roditelji Josip i Marija bili vjerni zakonu, Šimun je strpljivo išćekivao Mesiju, a Ana je bila ustrajna u službi.
Tako baš poput Marije, Abrahama, Sare, starca Šimuna, proročice Ane i mnogih drugih i mi se trebamo pouzdati u Boga. U Onoga koji je među nama prisutan, koji ispunja svoje obećanje, koji jača svoj narod i koji želi od ljudskih srdaca otkloniti svaki strah. Bog je preko svoga Sina uspostavio odnos prijateljstva i mira s čovjekom a to čini i danas pa i baš u ovom trenutku. I svi koji prihvaćaju Isusa i Njega nasljeduju, dobivaju snagu i smisao svoga života.
Možda si već mnogo molio da te Gospodin oslobodi od jadi i bijede, bolova, samoće no sve je ostalo. No, da bismo shvatili smisao patnje usmjerimo svoj pogled u Isusa koji se približio jadnome i grešnome čovjeku i koji je ljudsku patnju uzeo na svoja ramena. Mi, koji osjećamo težinu života, a često i sami budemo teški drugima, trebamo se trgnuti i probuditi, ostaviti noć, tamu, mrak, a prihvatiti Onoga koji dolazi, Onoga što je pobijedio noć i donio nam vječni dan, vječno svijetlo. Sada dok još imamo vremena kročimo s Isusom i molimo ga da nam ne dopusti sići sa Njegova puta. Ako se to i dogodi molimo da se Njegovom pomoću čim prije vratimo svjetlosti i putu Svetih sakramenata. Stoga otvorimo svoja srca Bogu, i on će ih ispuniti svojim darovima: vjerom, mirom, dobrotom, požrtvovnošću. I ne boj se opterećenja i prošlosti, već prepusti Bogu sve planove svoga života. Ne boj se više sila zla jer Bog koji je gospodar povijesti uvijek je s tobom.
Vaš u Kristu odani p. Zdravko Jelušić
