Već dvadeset i jednu godinu “Kap dobrote” u korizmi organizira “Socijalni križni put” u socijalnim ustanovama. Ove godine tijekom pet petak posjetiti ćemo domove za stare i nemoćne Crnatkova i Medveščak te domove za psihički bolesne odrasle osobe Bidružica, Mirkovec i Lobor. U svakoj ustanovi, zajedno s korisnicima i osobljem, naši volonteri, zaposlenici i duhovnik Udruge pater Zdravko Jelušić moliti će Socijalni križni put koji je napisao pater Antun Cvek. Uz molitveni dio križnog puta čitaju se i razmatranja u kojima uz Krista posebno mjesto imaju patnici i siromasi što trpe napušteni od svih, potrebiti naše pomoći i ljubavi. To je prilika da barem nakratko ponesemo teret njihovog križa boli i nemoći, često još težeg zbog ljudske obijesti, prijetvornosti, krutosti, zbog onih koji pokraj njih prolaze kao da ne postoje. Nije lako pogledati njihove oči u kojima se vidi nesnosna bol koju podnose vapijući za ljudskom prisutnošću i toplinom, no ipak je svaki taj susret veliki dar jer u njima susrećemo Krista. Zbog same Ljubavi Božje koja nam se daruje dužni smo biti uz njih i pokazati im da su vrijedni naše pažnje, brige i ljubavi.

U svem sjaju okićenih ulica i trgova, blještavilu izloga, poklona, prepunih bogatih trpeza i preglasne muzike, tiho i neprimjetno svjetovnom oku i srcu, žive naši siromašni, bolesni, stari, napušteni, nemoćni i zaboravljeni. Djeca Božja, jednako od Boga ljubljena jer On ljubi neizmjerno. Možemo li bolje pripremiti svoje srce da bude kolijevkom malenom Božiću do uzvratiti iskrenom ljubavlju prema Njemu i svakom čovjeku, a osobito najranjivijima, najpotrebitijima. Nema tog bogatstva koje može zamijeniti prisutnost drugih ljudi u čovjekovu životu niti radost susreta. Nakon tri godine raznih zapreka, organizirali smo božićno druženje duhovnika, volontera, zaposlenika, podupiratelja i korisnika Kapi dobrote u domu sestara Majke Terezije...

Uistinu, Božić je najljepše vrijeme u godini koje sve nekako ispuni pozitivnom atmosferom, jedni druge daruju, u našoj okolini ima raznolikog nakita, borova, sve je u sjaju lampica i posvuda se udiše zrak radosti i mira. Božić je vrijeme obitelji, darivanja, ali za vas stare, bolesne i nemoćne nije tako. U ovom periodu mnogi od vas osjećaju se loše, pritišću vas razni tereti kao što su bol,bespomoćnost, samoća i slično. Sigurno da se mnogi od vas sjećaju prošlih vremena kada ste slavili Božić drugačije nego sada. Tada ste bili mladi, okruženi vama dragim ljudima. Vjerujem da za mnoge Božiće koje ste slavili možete reći da je to najljepše vrijeme u godini, a sada kada ste sami, bolesni i nemoćni nije to lako  reći...

Članovi Udruge odali su počast p. Cveku zajedničkom molitvom te polaganjem cvijeća i svijeća na njegov grob s molbom na zagovor za zajedništvo, za ljubav i mir, da ne težimo svjetovnom već svetom životu u služenju Bogu i bližnjemu.
U 16 sati održana je sveta misa u kapelici Kraljice apostola na Fratrovcu. Nakon uvodnog pozdrava profesorica Marija Cvitanović iznijela je kratku biografiju p. A. Cveka s naglaskom na dobrotu, ljubav i suosjećanje s malenima, odnosno onima koji žive na margini života dajući nam primjer kako živjeti, dok je sam u životu za primjer imao Isusa Krista.
Svetu euharistiju vodio je pater Mijo Nikić osvrnuvši se u homiliji na život i djelo p. Antuna, rekavši kako njegov život karakterizira upravo Evanđelje koje smo čuli, u kojem Gospodin kaže ” Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt. 25, 45) Bio sam gladan, žedan i bolestan, moji su aparati bili pokvareni a pater je bio tu i pomogao, znao ih je popraviti. U svakome je znao prepoznati Isusa Krista uz poštovanje i istinsku ljubav prema svima. Tu je ljubav znao i pokazati i u tome je svetost, tako živjeti i biti čovjek kontemplacije kako bi mogao prepoznati Isusa u čovjeku, u molitvi i euharistiji crpiti snagu da bi mogao ići u svijet i činiti djela milosrđa. Tražio je Boga i dao mu se u potpunosti.
Misno slavlje pjesmom je animirala gospođa Lela Ivanković.

Sretan i blagoslovljen Uskrs i Božja zaštita svima vama koji ste naši korisnici, svima vama koji ste naši podupiratelji ,svima vama koji ste pripadnici naše udruge i svim ljudima dobre volje.

Predsjednik Katoličke udruge Kap dobrote
Vinko Franković

Jučer smo proveli dan s osobljem i korisnicima Doma Bidružica. Nakon pobožnosti križnog puta koju je predvodio p. Zdravko Jelušić, družili smo se uz kavu i sok. Vrijeme je uvijek prekratko da bi se izrazila sva radost, saslušale sve boli i tjeskobe, no ipak dovoljno da u njihova srca ulijemo malo veselja i nade, prihvaćajući i lakšajući im bar na trenutak njihove križeve koje s toliko ljubavi i strpljenja nose.

U petak 25. veljače, Krunicu Hrvata svega svijeta molili su članovi Kapi dobrote. Molitvu su preko Facebooka predvodili duhovnik udruge pater Zdravko Jelušić, koordinatorica volontera Divna, te volonteri Ana, Lili i Danilo.
Nakon pozdrava Hrvatima diljem svijeta i poziva na zajedničku molitvu, p. Zdravko je ukratko predstavio našu udrugu. Istaknuo je važnost socijalnog apostolata koji je započeo pater Antun Cvek prije više od pedeset godina, te sa suradnicima 1990. godine osnovao Katoličku udrugu Kap dobrote i bio njen duhovnik do svoje smrti...

Kao zahvalu Gospodinu za milost služenja najpotrebitijima, naša udruga od 1995. g. svaku godinu organizirala je devetnicu uz Dan bolesnika. Kroz devet dana volonteri, zaposlenici i duhovnik Kapi dobrote, posjetili bi bolesnike, nemoćnike i osamljenike. Oni uza svu skrb koju imaju u ustanovama u kojima se nalaze, trebaju i socijalni kontakt, susret s čovjekom što svojom prisutnošću svjedoči ljubav prema Bogu i bližnjemu. Pažnja, poštovanje i ohrabrenje lakšaju samotne dane, tugu, bol i jad.
Zbog pandemije i epidemioloških mjera već treću godinu nismo u mogućnosti organizirati posjete, stoga smo proteklih devet dana bili uz njih srcem i dušom u molitvi.

Naš najstariji korisnik dida Franjo, tiho i polako preselio je iz prolaznog u vječni život.
Najveći dio života proveo je skromno u rodnom zaselku Hrvatskog zagorja. Zahvalan Gospodinu što ima krov nad glavom govorio je :” Zadovoljan sam s ovim što imam. Ja jesam sirotinja, ali prava sirotinja je onaj kojemu uvijek nešto nedostaje.” Svim srcem je volio svoj zemaljski kutak, brijeg i sirotinjsku kućicu u koju se smjestilo svo njegovo bogatstvo, krevet, motika, mačak i kokice.
Zbog nemoći i bolesti morao je otići u dom za starije, noseći u duši suncem obasjan voljeni dom, nakrivljenu drvenjaru ofrajkanu blatom s nadom da će se jednom tamo vratiti.
Najviše se radovao posjetama volontera Kapi dobrote, osobito Marinku i njegovoj obitelji.
U stotoj godini otišao je naš dida Franjo...